Za naš prvi intervju izabrali smo Zvonimira Duspera, čovjeka koji se veliki dio svog života bavi glazbom i glazbenom produkcijom. Trenutačno radi u 'publishing' agenciji. Ono što je nama bilo jako zanimljivo jest to što je pokrenuo svoju web-stranicu http://www.glazba20.com/blog/ na kojoj možete besplatno skinuti prijevod knjige Glazba 2.0 koja govori o budućnosti glazbenoga biznisa. Mišljenja smo da svi koji kreću u glazbeni biznis, bilo kao autori, izvođači ili nešto drugo vezano uz glazbu, trebaju pročitati ovo zanimljivo štivo kako bi dobili predodžbu o tome u kojem smjeru glazbeni svijet ide.

1. Za početak, otkrij mladim ljudima tko je Zvonimir Dusper? (Mi znamo, ali za one koji ne znaju, opiši se...)

Ja sam dugogodišnji glazbeni profesionalac. Odmalena sam visio na klaviru i na kompjutorima, no tada, (to su 80-te), nije još bilo digitalne glazbene produkcije. Kad se glazba počela raditi s pomoću kompjutora, pronašao sam se u tome 'kao doma' i ubrzo postao klinac kojeg su zvali iz svih studija kada bi nešto zaštekalo. Otad je sve kao u nekom ludom filmu, doživio sam svašta, napravio više od 300 pjesama, producirao više od 20 albuma, skladao glazbu za 15 kazališnih predstava, 4 filma i 4 TV serije, uglazbio Dnevnik Nove TV (ide još uvijek) i RTL-a (do 2008.) i nastupao na legendarnome Glastonbury festivalu kao dio našeg (nekad) poznatog underground dvojca Eddy&Dus ('Kontrapunkt').
Sad radim najviše s Tomom in der Muhlenom iz 'IDM Musica', koji je ujedno i moj glazbeni 'publisher'.

2. Nakon godina i godina bavljenja glazbom i produkcijom sad radiš u 'publishing' agenciji. Nedavno si pokrenuo svoju web-stranicu i objavio prijevod jedne zanimljive knjige, koja je, na neki način, 'biblija' u glazbenome biznisu. Reci nam nešto o knjizi? Komu je namijenjena? I razlog zbog čega si se upustio u takav posao?

Negdje oko Božića Janko Novoselić ('Tobogan', 'TBF', 'Beat Busters'...) poslao mi je mailom knjigu 'Music 2.0', koju je napisao poznati svjetski medijski futurolog Gerd Leonhard. Nakon pročitanih desetak stranica, nešto me je puknulo i odlučio sam knjigu prevesti na hrvatski. Taj se veliki trud na kraju super isplatio jer me knjiga katapultirala u svijet najsuvremenijih cutting-edge tehnologija za distribuciju glazbe, pa sam se preko nje 'vratio u budućnost'. Naime, dok sam bio mlađi, uvijek sam bio 'ispred' u tome smislu. Poslije sam malo zaostao jer sam se više bavio vlastitom glazbom i nisam pratio novosti. Sad sam opet 'natrag' :) Prije nekih 8 mjeseci pitao sam 17-godišnju nećakinju je li na Twitteru. Ona me pitala 'kaj je to' (a stalno je na fejsu). Tad sam znao da sam opet ondje gdje mi je najljepše - malo ispred svoga vremena.

Knjiga 'Glazba 2.0' namijenjena je svim profesionalcima i/ili ljubiteljima glazbe koje zanima sadašnjost i budućnost glazbene industrije u smislu promjena koje je donio internet i Web 2.0 okružje (Peer-to-peer, Youtube, socijalne mreže, blog itd). Dakle, kad nekadašnji pasivni korisnici glazbe postanu aktivni u njezinu širenju, i kad sama kopija glazbene snimke (mp3-ce) postaje nešto što možete bez problema nabaviti besplatno - što se još može uopće prodavati? Kako postaviti glazbeni biznis tako da se uopće ikom isplati baviti glazbom?

Mislim da su to jako bitne teme i da ćemo vrlo brzo vidjeti kako će opstati samo oni koji se 'priključe vlaku Glazbe 2.0'.

3. Iz knjige je vidljivo da glazba ide u jednom drugom smjeru, na neki je način 'download' budućnost glabenoga biznisa, CD kao medij ostat će samo za najveće glazbenoljupce. Kako vidiš budućnost u Hrvatskoj na tome području, s obzirom na to da mi uvijek kaskamo za Europom i svijetom?

Hrvatska je zapravo u odličnoj situaciji. Kao prvo, ljudi iz naše autorske udruge HDS uključeni su u najnovija svjetska zbivanja i jasno im je kako stvari stoje, tako da nećemo morati dugo čekati na važne promjene. Govori se o uvođenju sustava kakav u knjizi predlaže autor Gerd Leonhard, što on naziva 'Glazba kao voda', a u kojem bi se za određeni fiksni mjesečni iznos od nekoliko desetaka kuna mogla neograničeno slušati i skidati glazba s interneta.

Budućnost zapravo čak nije ni 'download', jer nikomu zapravo ne treba 50.000 pjesama, već samo ona koju želi slušati u tome trenutku. Budućnost je on-demand streaming direktno na uređaj na kojem glazbu slušamo, dakle spoj najboljeg - radija i CD-a. Takav servis već odlično funkcionira u EU, zove se 'Spotify', a iz provjerenih izvora čuo sam da će uskoro biti dostupan i u Hrvatskoj.

Osim toga, budućnost je u tome da se ljubitelji glazbe direktno spajaju s omiljenim izvođačima putem weba i plaćaju određenu sitnu mjesečnu lovu ('pretplatu'), koja uključuje sve živo u vezi s tim izvođačem - svu glazbu, remikseve, singlove, razne verzije, videosnimke s proba, spotove, snimke koncerata, ulaznice na koncerte s 50% popusta, majice, pjesmarice s akordima za gitaru, pa čak i druženje na nekome tulumu.

Glazba sve više postaje usluga, a sve je manje proizvod, pa se zapravo vraćamo u jedno starije (i bolje!) vrijeme kad još nije postojala mogućnost snimanja glazbe.

4. Poznato je da je glazba kao medij najpodložnija krađi. U svijetu se već radi na tome da se glazba zaštiti na sve moguće načine. Kako utjecati na svijest mladih ljudi u Hrvatskoj?

Treba jasno razgraničiti razne oblike krađe. Po meni, prava je krađa samo kad stvarno imaš materijalnu korist od tuđe pjesme. Recimo, skineš pjesmu s neta i onda je prepržiš i taj CD prodaješ. To je krađa, tu nema sumnje. Ili, u drugom smislu, uzeo si nekomu rif, iskopirao ga, i onda tu stvar prodaš za reklamu i uzmeš novce. To je također krađa.

S druge strane, čisto dijeljenje glazbe među frendovima po meni ne bi smjelo biti nelegalno jer zapravo pomaže u širenju glazbe. Ono što su nekad radili diskografi i glazbeni dućani, to sad rade zaljubljenici u glazbu. Preslušavaju tisuće pjesama i biraju najbolje, od toga slažu 'playliste' i šalju ih frendovima koji nisu tako ludi za glazbom. Po meni, to ne da nije krađa, nego bi to trebalo i plaćati! Pa to je posao koji se oduvijek plaćao.

Mislim da će stvari i ići u tome smjeru, da se plaća određena količina novca mjesečno, i sad, ako želiš mogućnost da zaradiš neku lovu, plaćat ćeš nešto više, i onda ćeš dobivati nešto novca od svake pjesme koju je netko čuo ili skinuo s tvoje 'playliste'. Dakle, umjesto da se ljude optužuje za krađu zato što vole glazbu i žele joj pristupati bez ograničenja, treba im taj pristup omogućiti i još im dati šansu da zarade angažirajući svoje frendove.

5. Kad zapitaš hrvatske diskografe zašto ne prijeđu na 'download', dobiješ odgovor: 'Pa tko će to kupovati kad skidaju besplatno?' Nikako da shvate da 'download' može biti isplativ ako se u paketu dobije još mnogo sadržaja. Misliš li da su kod nas diskografi inertni po tom pitanju ili je tržište takvo?

To je kompleksno pitanje. Po meni, ali to je moj stav, mp3-ce nisu format koji bi se smio prodavati jer jednostavno nisu dovoljno kvalitetne. U najboljem slučaju smjele bi stajati onoliko koliko su velike kao fajlovi, dakle 10 puta manje od originala.

Drugo je pitanje zašto su se mladi ljudi navikli slušati taj shit sound mp3-ca? Tu je po meni najveća krivnja na industriji glazbene (i kompjutorske) opreme koja 'muze kravu do smrti'. Već smo odavno trebali prijeći na kvalitetnije formate. Tko god je u studiju čuo glazbu na 24 bita, zna da je to neusporedivo veći gušt.

Ja sam prije za prodavanje pretplata koje uključuju neograničen 'download' mp3-ca, i dodaju ekstra sadržaje. Svako ograničenje koje se nameće tjera ljude da idu 'okolo' i onda je to sve uzalud. Usluga koju netko danas plaća mora biti u svemu bolja od one koja je besplatna. Znači, ne smije biti ograničenja - nikakve glupe zaštite, ograničena broja downloada itd. Jer onda upalim neki lijepi 'P2P client' i skinem što hoću, baš me briga.

Nema natrag, može se ići samo naprijed i to tako da se 'P2P' pobijedi na njegovu terenu. Što je problem kod 'P2P-ja'? Puno je smeća, brzina je dobra samo za hitove, ne možeš sve naći, nema dodatnih informacija itd. Sve to možemo pobijediti vrlo lako, samo treba prihvatiti da prodavanje glazbenih snimaka više ne može biti srce glazbenoga biznisa, nego dodatna zarada i odlično sredstvo za marketing.

6. Evo, 'Vip music' je startao s takvim modelom downloada, čini se da su mobilne kompanije brže od samih diskografa jer se brže razvijaju i stalno su u potrazi za novim sadržajima kako bi privukli nove pretplatnike. Kako gledaš na ovu situaciju?

Prilično sam razočaran akcijom 'VIP Music Cluba' jer je zapravo zaostala. Ograničen broj pjesama, ograničen broj slušanja i zaštita od prijenosa - pa, ljudi, gdje vi živite? Puno bi im bolje bilo da su napravili dobar 'on-demand streaming' na principu dijeljenja playlisti među korisnicima. Glazba danas više nije nešto što se sluša, nego nešto što govori o tome tko smo i što smo. Putem glazbe mi govorimo o sebi. Imati neki mp3 ništa ne znači, važno je da drugi znaju da nešto slušamo.

Zapravo, oduvijek je bilo tako, samo sada postoji tehnologija koja to može napokon smjestiti u samo srce zabavne industrije. Nije poanta u sadržaju, nego u vezama i odnosima koji nastaju među ljudima zbog nekog sadržaja. Neka pjesme npr. veže mene i moju ženu... Je li taj feeling koji mi imamo za nju vlasništvo autora ili diskografa? Nije, to je samo naše. Zato treba omogućiti neograničeno dijeljenje glazbe, to je esencijalno.

7.Misliš li da će diskografija u Hrvatskoj preživjeti s obzirom na to da su im tiraže sve manje i manje, a sporo se prilagođavaju?

Diskografi će se morati pretvoriti u tzv. 360 glazbene kompanije koje rade cjelovit ugovor s izvođačima i brinu se za njihovu kompletnu karijeru, ali kao agencija, dakle, za neki postotak. Umjesto da oni uzimaju 75-85%, morat će se zadovoljiti s 15-50% i morat će puno računati na amaterske pomagače, članove 'fun clubova', kojima će davati udio u zaradi kako bi motivirali i angažirali publiku u svojem krugu.

Glazbeni biznis u budućnosti vidim više kao agencijski biznis koji povezuje izvođače s njihovim najjačim fanovima, a koji onda glazbu guraju u široke krugove. To će preuzeti ulogu masovnih medija koji su postali prenatrpani glupostima pa ih mladi više uopće ne doživljavaju.

8. Što misliš o tome što glazbe nema na našim televizijama? Mi smo generacija kojoj je MTV bio stalno upaljen, a pratili smo i 'Hit-depo' i ostale glazbene emisije.Što se to dogodilo da je glazbe nestalo? Zašto se televizijama ne isplati glazbena emisija? One ipak imaju velik utjecaj na mlade ljude.

Mislim da se više nikomu ne isplate glazbene emisije, osim ako je riječ o spajanju s nekim jakim brandom koji to pokriva i iskorištava za svoj marketing. No takve emisije imaju drugi problem - moraju po svom imidžu odgovorati imidžu branda i to onda utječe na publiku koja to gleda, pa to sve skupa ide u neki elitizam i stvara se nerealna slika.

Jučer su moji susjedi koji žive u obiteljskoj kući nešto betonirali pa su na kraju zafeštali. Malo sam slušao, bio je to nevjerojatan glazbeni miks. Od 'Connectovaca' i 'Bolesne Braće', 'TBF-a' i 'Jinxa', direktno na 'Thompsona', pa onda na 'Hladno Pivo', pa na Juricu Pađena, pa na narodnjake. Čudno, ali nekako je sve odgovaralo i, što je najvažnije, stalno su svi pjevali sve pjesme. To je hrvatska realnost, glazba je glazba, možda se nama iz glazbe to ne sviđa, ali prošlo je vrijeme žanrova i kampanja. Ljudi slušaju (fala Bogu!) pjesme, a ne izvođače. Boli njih briga tko je to, bitno im je da im je super, da ih je dirnulo negdje unutra. No, kako to pretvoriti u glazbenu emisiju? Nema šanse. Hrvatski 'mainstream' nešto je što zapravo realno ne postoji, ma koliko se god mi iz branše trudili. Sve je to jedan veliki 'cušpajz'.

9. Danas klinci stvaraju glazbu na svojim računalima, studija za snimanje više nisu tako skupa, sve je nekako dostižnije, žele sve brzo i odmah. Hitovi, ako ih tako možemo nazvati, ne traju duže od mjesec-dva, sve se promijenilo, ali umjesto da imamo mnogo novih mladih lica u glazbi, mi stagniramo. U čemu vidiš problem?

Prvo, postoji nešto što se zove 'CD kompleks'. Bendovi krenu raditi i odmah je u glavi: 'hoćemo svoj CD'. Rezultat je neuvjerljiva, ishitrena glazba. Nasreću, to vrijeme prestaje zbog 'downloada' i singlovi se vraćaju na velika vrata. Samim time, treba gledati malo šire. Možda nema toliko novih albuma, ali ima hrpa odličnih novih izvođača, zapravo više nego ikad. Ali njih nije briga za hrvatsko tržište. Oni rade za 'Facebook', 'MySpace', za ekipu. Njima nije san imati spot na TV-u, boli ih ona stvar za to. Imaju svoj đir i to je to. Na nama starijima je da ih probamo nekako povezati, ne da bismo im promijenili đir, nego da bi publika možda iz jednog đira doznala za drugi. Ali, bit će to teško, mislim da smo njima mi svi stariji čudni i dosadni. Tako je oduvijek bilo, a sad je još gore...

Ali, s puno truda i nesebičnog razmišljanja možda im se možemo približiti.

10. Ti, a i mi u 'Kretivnome neredu', imamo jedan životni cilj, a to je da mlade ljude educiramo i da im pomognemo na njihovu glazbenome putu jer informacije zlata vrijede. Za sam kraj ovog razgovora daj nam neku poruku ili savjet.

Moj je savjet - ako se za nešto niste jako potrudili, nećete to uopće cijeniti. U životu ima puno 'kratica', ali rezultat je na kraju uvijek katastrofa. Lova i uspjeh na brzinu ili špica postignuta kemijom umjesto penjanjem na neko brdo biciklom, ubrzo se pretvore u nešto potpuno suprotno - samoću, depresiju, neuspjeh i očaj. Nije ovo soljenje pameti protiv droge, ista je stvar s puno toga u životu.

Samo trud, upornost i vjera u vlastite ideale vode u pravi uspjeh. Usto, dobro će doći i doza realizma i prihvaćanja stvarnosti te doza fleksibilnosti i tolerancije u prihvaćanju drugih onakvih kakvi jesu - ali i sebe, što je katkad najteže.